Istorija razvoja redisperzibilnog lateks praha

Istraživanje redisperzibilnog gumenog praha počelo je sa I. u Njemačkoj 1934. godine, redisperzibilnog lateksa u prahu na bazi polivinil acetata G. Farbenindusa AC i japanskog lateksa u prahu. Nakon Drugog svjetskog rata, došlo je do ozbiljnog nedostatka radne snage i građevinskih resursa, što je primoralo Evropu, posebno Njemačku, da usvoji različite građevinske materijale u prahu kako bi poboljšala efikasnost gradnje. Krajem 1950-ih, njemačke hemijske kompanije Hirst i Wacker započele su industrijsku proizvodnju redisperzibilnog praha lateksa. U to vrijeme, redisperzibilni prah lateksa bio je uglavnom tipa polivinil acetata, koji se uglavnom koristio za ljepilo za obradu drveta, temeljni premaz za zidove i zidne materijale na bazi cementa. Međutim, zbog visoke minimalne temperature stvaranja filma, slabe vodootpornosti i alkalne otpornosti PVAc ljepljivog praha, njegova upotreba je uvelike ograničena.
Uspješnom industrijalizacijom VAE losiona, VA/VeoVa i drugih losiona, 1960-ih godina razvijena je redisperzibilna emulzija u prahu s minimalnom temperaturom stvaranja filma od 0 stepena, dobrom vodootpornošću i alkalnom otpornošću. Nakon toga, njegova primjena je naširoko promovirana u Europi, a opseg primjene postepeno se proširio na razne strukturalne i nestrukturne građevinske ljepila, modifikacije suhih miješanih maltera, zidne izolacijske i završne sisteme, ljepilo za izravnavanje zidova i zaptivnu žbuku, premazivanje prahom i građevinski kit .